LJEKOVITE BILJKE CRVENI LUK

Crveni luk - ALLIUM CEPA L.

Sinonimi: Allium esculentum Salisb.

Narodni nazivi: crvenac — čebula — glavata ljutika — kapula — mrki luk.

Opis biljke: crveni luk, općenito poznat kao povrtna biljka, sadrži u sebi i vrijedne ljekovitosti pa se s pravom ubraja među ljekovite biljke. Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sab­ljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglasti cvat.

Miris i okus: crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem luk miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a vrijeme berbe od kolovoza do listopada.

Stanište: crveni luk potječe vjerojatno iz Indije, a tek je u srednjem vijeku poznat u Evropi kamo je došao preko Italije, no danas se uzgaja gotovo u sva­kom povrtnjaku s čitavim nizom sorti. Luk najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom. Poznat je plosnati, kruškoliki, okrugli, bijeli, žuti i crveni luk, no boja i oblik nemaju utjecaja na njegovu ljekovitost.

Ljekoviti dio biljke je podzemna gomoljasta lukovica, koja se bere u jesen, već prema sorti ranije ili kasnije.

Ljekovite i djelotvorne tvari: ako bi se htjele nabrojiti ljekovite tvari luka, mora se početi od glikozida nalik gorušičinom ulju. Nakon toga slijedi oštro eterično ulje, rodanovodična kiselina, insulinu sličan biljni hormon, čitav niz vitamina kao A, B1, B2, E, H, K, P, i konačno, mnogobrojne mineralne soli i ele­menti u tragovima.

Ljekovito djelovanje: crveni luk ubraja se među najstarije ljekovite biljke južnih područja starog vijeka. To se razabire iz jedne tisuće godina stare izreke uklesane u kamenu klinastim pismom koja glasi: "Ako pojedem luk u godiš­njem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima) nikakvih trbušnih bolova."

Kakvo je poštovanje luk imao u vrijeme najstarije egipatske dinastije, pokazuje jedinstvena kulturno-historijska činjenica da je zakletva pred lukom vrijedila kao najviši oblik za­kletve. Sve niže navedene ljekovitosti iz pučke medicine stare su tisuće godina i nalaze se u najstarijim zapisima čovječanstva, bilo da su uklesane u kamen ili zapisane u svicima papirusa; kao crvena nit vuče se oda o ljekovitosti luka kroz sva djela da bi se uvijek i ponovo uvidjelo da ima istaknuti udio u oču­vanju zdravlja, tog najvećeg blaga čovjeka.

Ljekovitost luka proizlazi iz mnogih tvari koje sadrži. Crveni luk dje­luje slično kao bijeli luk, nadražuje kožu i pobuđuje prokrvljenost sluznice i izlučivanje sluznih žlijezda, te najbrže obustavlja sve procese gnjiljenja i vre­nja. Ako kažemo da sok crvenog luka čisti krv, pobuđuje apetit, izlučuje mokraću, jača živce, pospješuje probavu, odstranjuje plinove, rastvara sluz, raskužuje, odstranjuje gliste i da djeluje protiv grčeva, tada mu još nismo nabrojili sva ljekovita djelovanja.

Treba još navesti dva ljekovita djelovanja luka, koja su već dugo poznata u pučkoj medicini, a tek su kliničkim ispitivanjima naučno potvrđena. Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabost) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena.

Unatoč najboljem iskustvu i preporuci bilinara srednjeg vijeka sve do da­nas, uključujući tu i Kneippa, ipak crveni luk nije proglašen ljekovitom bilj­kom u službenoj upotrebi, nego mu je samo homeopatija dala pripadajući položaj.

Primjena u pučkoj medicini: umjereno ali redovito uzimanje luka pospješuje probavne procese.

Ako se jede i pije dobro usitnjeni crveni luk kuhan u mlijeku, odlično je sredstvo protiv grčeva u trbuhu i trbušnih tegoba, a zaustavlja i krvarenje želuca. Već polovina sitno izrezane glavice luka, pojedene s kruhom, odstranjuje nadi­manje i žgaravicu.

Ako se dnevno uzimaju 2 do 3 čajne žlice razrijeđenog soka od crvenog luka, to pomaže kod otečenih nogu, kod vodenih oteklina trbuha i prsnog koša kao i kod natečenih ruku.

Sok od crvenog luka pomiješan s medom jedno je od najboljih sredstava za živce, a uzima se 3 do 5 čajnih žlica tokom dana. Sok crvenog luka pomiješan s medom otklanja nadalje promuklost i prokušano je sredstvo protiv kašlja, naročito kod suhog katara dišnih putova. Ako se luk isprži na masti i čitava masa što je moguće toplije stavi izravno na prsa kao oblog i, ako se time još čvrsto prsa natrljaju, smekšava se tvrda i gotovo nerastvorljiva sluz, a često sprečava i nastajanje upale pluća. Ako je već upala pluća nastala, može se s tom mašću dovesti do ozdravljenja. Ti oblozi s lukom svaki se sat obnavljaju, a isto tako i masiranje koje se kod upale pluća ili kod upale porebrice proširi i na leđne dijelove. Dodatno tom liječenju treba uzimati prsni čaj. Tri do pet režnja luka stavljaju se kod gripe kao oblog oko vrata i zatiljka, a oblog se obnavlja svakih pola sata.

Sirovi luk jede se kod histeričnih grčeva, skorbuta i crijevnih glista. Kod griže ili upale crijeva pomiješa se sirovi žumanjak, svježi maslac, zdrob­ljeno sjeme kima (br. 42) s mnogo soka od crvenog luka te se ta mješavina uzima žlicom.

Kod bolnog zadržavanja mokraće napuni se platnena vrećica svježe nareza­nim i umjereno ugrijanim lukom i toplo se položi na mjehur, a prema potrebi se češće ponavlja.

Pečeni i usitnjeni luk stavlja se kao oblog na čireve što je naročito djelotvorno kod gnojne upale prstiju (panaricij — kukac).

Svježi sok crvenog luka uzima se kao sredstvo za masiranje protiv lišaja, prhuti i protiv opadanja kose.

Kod kurjih očiju pripremaju se oblozi od luka kuhanog u octu. Treba ih po­navljati.

Gnojne otekline liječe se toplim oblozima kašaste mješavine od kuhanog mli­jeka, jednog kuhanog i usitnjenog krumpira, 1 do 2 luka i nešto kamilice (br. 89).

Kod bolova nogu uslijed gihta ili reumatizma masiraju se noge sirovim so­kom crvenog luka.

Odlična mast za sve vrste rana te kod otvorenih čireva: sitno izrezani i zdroblje­ni luk pomiješa se s medom i octom i ta se kašasta masa polaže kao oblog. Svježi sok od crvenog luka pomiješan s rijetkim medom i uštrcan u oko odstra­njuje početnu sivu mrenu.

Kod epidemija, naročito kod epidemije gripe, priprema se slijedeće zaštitno sredstvo: 1 do 2 sitno izrezane glavice luka stave se na močenje u jaku rakiju, od toga se dnevno pred odlazak iz kuće popije jedna rakijska čašica. Uzimanje razrijeđenog soka od crvenog luka ili upotrijebljenog izvana kao oblog vrlo se preporuča kod Basedowljeve bolesti.

Krvarenje iz nosa se umiruje ako se glavica luka razreže na polovine te se jedna polovina stavi na zatiljak, a druga pod nos i jako udiše.

Svježi sok luka nakapan na ubod pčele ili ose pomaže u tren oka.

Krhke nokte na prstima ruku ili nogu treba često natrljati svježim sokom od luka.

Vrlo uspješno djeluje svježi sok crvenog luka kod katara ženskih spolnih organa, kod upale maternice i jajnika. U tu se svrhu sitno izriba jedna glavica luka te se kaša umota u gazu i tamponira. Već nakon dva do tri puta dnevnog tamponiranja pri petsatnom djelovanju jednog tampona utvrđeno je znatno poboljšanje.

Primjena u liječenju životinja: svježi sok crvenog luka igra važnu ulogu u lije­čenju životinja kod liječenja svih katara i kašlja domaćih životinja. Krhki rožnati dijelovi i krhkost kopita uspješno se liječe sokom od luka. Za suzbijanje slinavke i šapa luk je vrlo prikladan. Naribani luk trlja se 3 do 4 puta dnevno između papaka što raskužuje, a treba natrljati gubicu i zube.

Primjena u kuhinji: luk ne treba nikada prijevremeno guliti niti ga usitnjavati i izložiti zraku. Nasječeni ili naribani luk treba da i zdravi odmah upotreblja­vaju bilo da se luk stavi u tavu na mast ili ulje bilo da se miješa sa salatom. Na taj se način usitnjeni luk odvaja od kisika iz zraka te se sprečava brzi pro­ces oksidacije i rastvaranja.

Luk je već u početku nastalog procesa rastvaranja - rastvaranje počinje već pola sata nakon što je luk usitnjen - opasnost za one koji su osjetljivi na želudac i crijeva i pogotovu za one koji boluju na želucu i crijevima, jer će se kao posljedica javiti nadimanje, podrigivanje i bolovi u trbuhu. Luk se na žalost danas jedva upotrebljava kao povrće, nego većinom u teško probavljivom prženom obliku kao začinsko sredstvo za umake i jela od mesa. Luk se preporuča kao dodatak salati, no kod toga sirove ploške luka treba pomiješati sa sokom od limuna, pri čemu postaje sasvim blag. Crveni luk ne treba nikada istovremeno doći u jelo uz bijeli luk ili rabarbaru, jer to može dovesti do bolnih vrenja u crijevima.

Protiv oštrog mirisa i okusa nekih sorti crvenog luka žvače se nakon jela nešto peršuna ili jabuka

Crveni luk treba uvijek sasvim sitno izrezati vrlo oštrim nožem jer tada nije gorak. Krupno rezanje je uglavnom uzrok neprijatnostima što ih izaziva luk.

VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!