LJEKOVITE BILJKE RUSOMAČA

Rusomača - CAPSELLA BURSA PASTORIS MED.

Sinonimi: Bursa pastoris Wig. — Capsella grandiflora L. — Thlapsi bursa pastoris L.

Narodni nazivi: bobulica — božja mošnjica — čobanska torba — čobanska torbica — gusomak — hoću-neću — kesica — kobulica — kosomača — kokošica — mačkine suze — mačkino srce — pastirska torbica — rosomača — siročića — statnik — taška — torbica — torbičica.

Opis biljke: najčešće kao dvogodišnja biljka, rusomača izraste do 40 cm visoko i ima vretenast korijen. Prizemni duguljasti listovi sačinjavaju mnogolisnu rozetu. Listovi na stabljici su nerazvijeni i suličasto produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne cvjetiće grozdasto složene. Plod je trouglasta do srcolika komušica, duga oko 5 mm, po kojoj je i biljka radi svojeg oblika dobila ime.

Miris i okus: biljka je gotovo bez mirisa, a okus joj je slatkast, neugodan i ljut - vjerojatno zbog prisustva sumpornih spojeva u biljci.

Vrijeme cvatnje: od ožujka da kasne jeseni.

Stanište: rusomača je raširena po čitavoj Evropi kao pratilac kulturnog bilja. Raste kao običan korov uz naselja, na livadama, pašnjacima, poljima, na zapuštenim zemljištima, strništima, uz putove i živice i drugdje. Biljka voli jako pognojenu zemlju.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Bursae past oris) od mjeseca travnja do rujna. Sabrana biljka suši se u hladu, nakon čega se sitno izreže i sprema u tamne staklene posude.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u ovom "korovu" sadržane su brojne i vrijedne tvari, prije svega organske baze, holin, acetilholin i tiramin, nadalje nepostojani alkaloid bursin, sumporno-eterično ulje, saponin, kalijeve, kalcijeve i natrijeve soli, tanin i citronska kiselina. Postojanje organskih baza, kao i njihova količina, ovisna je, prema novijim rezultatima istraživanja, o prisustvu jedne gljivice na biljci. S obzirom da o većem ili manjem napadu te gljivice može biti i različito ljekovito djelovanje biljke, prikladno je da se biljka sabire u proljeće i u ljetu te da se nakon sušenja i sitnjenja dobro promiješa. Na taj se način dobiva droga s jedinstvenim ljekovitim djelovanjem.

Ljekovito djelovanje: današnja rusomača nije jednaka onoj biljci koju je Dioskurid nazvao Thlaspi. On je vjerojatno mislio na biljku gorušinu (Teesdalia nudicaulis L. R. Br.) po vanjskom izgledu vrlo sličnu, koja je prvobitno bila udomaćena u zemljama Sredozemlja. Rusomača je prvi puta besprijekorno bila opisana 1485. god. u knjizi "Vrt zdravlja", te joj je uskoro pripisana visoka vrijednost u pučkoj medicini. U kasnijim knjigama o ljekovitom bilju srednjega vijeka rusomača je vrlo hvaljena kao ljekovita biljka koja djeluje na zaustavljanje krvarenja, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenja iz nosa i za zaustavljanje krvi kod rana koje jako krvare. Kako se biljka sve više širila i u velikom mnoštvu pojavljivala na obradivim površinama, dobila je ponižavajuće ime "korov", izgubila je na ugledu i pala u zaborav kao ljekovita biljka. Tek je Kneipp ponovo označio rusomaču kao ljekovitu biljku i po djelovanju je stavio odmah iza poljske preslice (br. 55). Doduše, u rusomači se otkrila ljekovitost kod krvarenja maternice, ali se uskoro poslije toga smatralo da se našla djelotvornija droga inozemnog porijekla i to sjevernoamerička samonikla biljka Hydrastis Canadensis L. od koje se upotrebljava vrlo gorak podanak (Rhizoma Hydrastis). Tako je rusomača kao biljka domaćih polja i oranica ponovo zaboravljena i tek se u prvom svjetskom ratu ponovno sjetilo rusomače, kada se prekomorske droge nisu više mogle uvoziti. Daljnja su istraživanja pokazala da je rusomača u najmanju ruku jednako vrijedna kao i ta inozemna droga. Tako je konačno rusomača, uz naknadne rezultate istraživanja, priznala kao domaća ljekovita biljka pa se više ne treba tragati za "dragocjenom" prekomorskom ljekovitom biljkom.

Rusomača u prvom redu sužava krvne žile pa se može upotrijebiti kao vrlo dobro sredstvo za zaustavljanje krvi. Rusomača se može upotrijebiti kod najrazličitijih krvarenja, tako kod krvarenja želuca, crijeva, nosa i rana, a preporuča se također kod krvarenja bubrega i pluća. Kod krvarenja maternice treba rusomači dati prednost pred otrovnom i tako opasnom ražovom glavnicom (br. 169). Djelatna tvar tiramin djeluje na uspostavljanje i jačanje ritmičkog skupljanja muskulature maternice i, ako je doziranje odredio liječnik, rusomača se vrlo dobro primjenjuje kao sredstvo za pospješenje trudova pa se tako olakšava porođaj.

Sličan utjecaj ima rusomača i na muskulaturu crijeva, tako da kod sporih i lijenih crijeva uzrokuje pospješenje stolice.

Treba spomenuti još jedno ljekovito djelovanje rusomače, čime upravo danas postaje važna ljekovita biljka. Jedna u današnjem vremenu proširena bolest je poremećaj krvotoka, bilo da je uzrokovan niskim ili visokim krvnim tlakom. Rusomača je, naime, ljekovita biljka, sasvim slična imeli (br. 158) koja poravnava krvotok i koja se najtoplije može preporučiti kako kod niskog krvnog tlaka, s polaganim radom srca, tako i kod previsokog krvnog tlaka s ubrzanim bilom.

Upotreba: za dnevnu količinu priprema se čajni oparak za 2 šalice i to od 4 čajne žlice suhe ili 2 čajne žlice svježe biljke; pije se nezaslađen u gutljajima. Tokom dana mogu se uzimati 3-4 čajne žlice svježeg biljnog soka. Na osnovu liječničkog nalaza mogu se u slučaju potrebe dnevne količine povisiti: kod bolova u trbuhu kao i kod unutarnjih krvarenja preporučuje Kneipp da se biljka prelije vrućim bijelim vinom, nakon čega se procijedi i pije gutljajima. Kao preventivno sredstvo kod prejakog krvarenja za vrijeme menstruacije, preporuča se 8 dana prije početka menstruacije uzimanje u gutljajima tokom dana 1-2 šalice čaja od rusomače. Kod prejakog krvarenja uzima se svaki sat po 1 čajna žlica čaja. Uzimanje ledenog čaja, kako se to čak i preporuča, treba u svakom slučaju izbjegavati.

Rusomača se može miješati i s drugim ljekovitim biljem ukoliko se time ljekovitost razumno nadopunjuje. Tako se kod krvarenja bubrega može upotrijebiti čajna mješavina od jednakih dijelova rusomače i poljske preslice (br. 55). Ovaj se čaj pije bez šećera, a za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica te mješavine.

Čajna mješavina kod krvarenja iz pluća: upotrebljava se čajna mješavina od jednakih dijelova rusomače, bijele imele (br. 158), oputine (br. 109) i korijena uspravne petoprste (br. 111a). Čaj se priprema na način kako je ranije navedeno.

Kod bijelog cvijeta priprema se čajna mješavina iz jednakih dijelova rusomače i bijele mrtve koprive (br. 77) od koje se za oparak uzima 1 čajna žlica za 1 šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno nezaslađene i u gutljajima.

Primjena u pučkoj medicini: rusomača se u pučkoj medicini primjenjuje protiv uloga, žutice i protiv unutarnjih i vanjskih krvarenja. Kod oteklina u vratu potrebno je više puta na dan grgljanje mlačnim čajnim oparkom. Za brzo liječenje rana posipa se na svježe rane u prah stučena suha biljka. Kod krvarenja iz nosa ušmrkava se čaj od rusomače. Pučka medicina preporuča kod šećerne bolesti dnevno 2-3 šalice čaja od rusomače.

VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!