LJEKOVITE BILJKE ŠPAROGA

Šparoga - ASPARAGUS OFFICINALIS L.

Sinonimi: Asparagus altilis Aschers. — Asparagus hortensis Mili.

Narodni nazivi: beluš — kalenac — kuka — pitome šparoge — pitomi sparog — pitomi šparglin — sparga — šparoga — špargelj — šparglin — šparog — vilina metla.

Opis biljke: šparoga je trajna biljka s kratkim drvenastim i jako razvijenim podankom koji je većinom vodoravan i proviđen dugim i debelim sukorijenjem. Iz podanka tjeraju u proljeće mnogi poput prsta debeli izdanci bijele boje, pokriveni mesnatim ljuskama no, čim se izdanci pojave na danjem svjetlu, odmah postanu zeleni. Izdanci se u proljeće režu 20 do 25 cm ispod površine zemlje i daju vrlo cijenjeno povrće. Ako se izdanci ostave, oni izrastu u stabljiku visoku i do 1,5 m, koja se razgranjuje i nosi malene, suhe i ljuskave listiće. Izdanci tek treće godine dospijevaju do cvatnje. Cvjetovi su zelenkasto-bijeli, a plodovi su crvene bobe veličine graška. Te bobe rado jedu ptice, jer se u bobama nalazi sjeme, šparoge rastu osim u povrtnjacima i slobodno u prirodi kao poludivlje.

Miris i okus: izdanci šparoge su slatkasta mirisa i okusa, podanak je također slatkast do trpak, a u bobama sadržano crno sjeme nema ni mirisa ni okusa.

Vrijeme cvatnje: sredina svibnja do sredine lipnja a vrijeme sazrijevanja boba u kolovozu.

Stanište: prvotna domovina šparoge je južna Evropa, gdje se često pojavljuje kao samonikla biljka na stjenovitim i šljunčanim riječnim obalama te među kamenjem, naročito na obalnom području. Oplemenjena šparoga mnogo se uzgaja na posebnim gredicama u povrtnjacima. Šparoga nije zaboravila svoju prvotnu topliju domovinu, pa u prirodi najbolje uspijeva u klimatskim uvjetima, pogodnim za uzgoj vinove loze.

Ljekoviti dijelovi biljke: u travnju i svibnju režu se izdanci šparoge, a podanak sa sukorijenjem (Rhizoma Asparagi) iskapa se u jesen.

Ljekovite i djelotvorne tvari: mnogobrojne tvari kao asparagin, masno i eterično ulje, do 40 % šećera u podanku nisu sadržani u mladim izdancima koji se upotrebljavaju kao povrće. Osim navedenog, tragovi arzena, jantarna kiselina, tirozin i metilmerkaptan uvjetuju ljekovito djelovanje šparoga. U mladim izdancima dokazani su konačno tragovi holina. Vitamini A, B i C, željezo, fosfor, kalcij, upotpunjuju ljekovita svojstva šparoge.

Ljekovito djelovanje: iako šparoga nije ljekovita biljka u službenoj upotrebi, njezina je ljekovitost značajna. Svojim ljekovitim svojstvima nadmašuje neke ljekovite biljke koje su u službenoj upotrebi. Prije svega treba spomenuti da uživanjem šparoge raste djelatnost bubrežnih stanica i povećava se izlučivanje vode iz tijela. Šparoga je više nego dijetna hrana za oboljele na bubrezima ali kod upale bubrega, naprotiv, treba izbjegavati šparogu.

Mali sadržaj ugljikohidrata čini šparogu odličnom dijetnom hranom za šećerne bolesnike. Budući da šparoga veže obilno masti, naročito vrhnje i maslac, priprema se kao vrlo kalorična za šećerne bolesnike. To je od značenja i za dijetu omršavjelih i neishranjenih osoba, koje se oporavljaju nakon bolesti jer osim toga šparoga vrlo pobuđuje apetit.

Osim povećanja izlučivanja vode, šparoga ima i svojstvo da lagano otvara. Neprobavljiva duga celulozna vlakna šparoge povećavaju kao balast količinu stolice i na taj način imaju učinak otvaranja na debelo crijevo. Nakon uživanja šparoge mokraća ima karakterističan miris, što ne smije uznemirivati, jer je to samo znak da se iz tijela odvode nakupljene otrovne tvari. Ako se uzme 3 puta na dan do 1 g sjemena šparoge u prahu, onda to umiruje stalno povraćanje i ima slično djelovanje na umirenje želuca kao sjeme aniša (br. 104) i kima (br. 42). Konačno, podanak šparoge ubraja se u "korijenje koje otvara" uz komorač (br. 57), peršin (br. 101) i celer (br. 18).

Čajna mješavina koja se preporučuje za pospješivanje izlučivanja mokraće: u jednakim dijelovima pomiješa se podanak šparoge, komorač (br. 57), celer (br. 18) i peršin (br. 101). Od te mješavine uzme se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a pije se dnevno 1 do 2 šalice, u gutljajima i nezaslađeno.

Pripravak za jačanje srca: 60 g šparoge stavi se u 0,75 litre hladne vode i taj pripravak se stavi kroz 8 sati na močenje. U 1/4 litre mlačne vode stave se 2 čajne žlice meda, nakon čega se oba pripravka pomiješaju i od toga se svaki sat uzima po 1 jedaća žlica.

Iz bilinarskih knjiga i pučke medicine: pripravak podanka šparoge kuhanog u vodi ili vinu pospješuje rad jetre, odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur. Podanak šparoge pomaže protiv bolova u bokovima, a kuhan u vinu i toplo držan u ustima umiruje zubobolju.

U pučkoj medicini, kao i u starim bilinarskim knjigama i zapisima, tvrdi se da veće uživanje šparoge uzrokuje pojavu krvi u mokraći (hematurija) pa čak i šećernu bolest, no u tom pogledu ne postoje kliničke potvrde, ali i najbolje ljekovite biljke mogu kod pretjerane upotrebe izazvati štetne posljedice. U vezi s time treba reći da kod nekih osoba postoji prema šparogi prevelika osjetljivost (idiosinkrazija) pa se već kod diranja šparoge može pojaviti kožni osip. Ta se preosjetljivost pokazuje već pri samom mirisanju, pa je to već neka vrst opomene. Takve osobe ne smiju šparogu ni dirati, ni uživati.

Iz povijesti šparoge: šparoga pripada najstarijim ljekovitim biljkama. Jedna vrsta šparoge s Dalekog istoka (Asparagus lucidus) bila je u staroj Kini pod imenom Tien man Tung, već oko 3000. god. p.n.e. vrlo cijenjena ljekovita biljka protiv napadaja suhog kašlja, za jačanje pluća, za liječenje oteklina na koži i čireva i za ublaživanje vrućine i bolova u nogama. Kupelj za noge od šparoge za prispjelog gosta bio je znak, da se domaćin naročito brine za dobro osjećanje svoga gosta. I u starom Egiptu bila je šparoga znamenita, ljekovita i kulturna biljka. U grobnicama Sakkara piramida, oko 2700. god. pr. n. e. nalazi se i šparoga naslikana među žrtvenim darovima koji su se dali mrtvacu. Iz slika se razabire da šparoga nije dana mrtvacu samo kao ljekovita biljka nego i kao kuhinjska zelen, jer je očito već bilo poznato da se šparoga smatrala poslasticom. Liječnici starog vijeka primijenili su šparogu mnogo puta; tako ju je, među ostalim, i Hipokrat upotrijebio protiv bolova u kukovima, a njezin podanak protiv žutice. Da i Rimljani nisu odbijali poslastice i da su vrlo hvalili šparogu kao kuhinjsku zelen, ne treba se čuditi, jer i Plinije obavještava o ponekim ljekovitim receptima sa šparogom. U Njemačkoj je šparoga postala poznata tek u 16. stoljeću i od tada se mnoge upute nalaze u bilinarskim knjigama. Već kroničari starog vijeka javljaju da je šparoga kao jelo bila odabrana za svečane gozbe i bankete. O šparogi bi se još mnogo toga povijesno zanimljivog moglo napisati, no kao zaključak treba dati još jedan kuhinjski savjet, šparogu, koja je postala drvenasta, ne treba odmah baciti jer ona daje ukusnu juhu ako se skuha sa zelenjem za juhu, te se na taj način pripremi prava dijetna juha za bolesne želuce.

VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!