LJEKOVITE BILJKE TURICA

Turica - AGRIMONIA EUPATORIA L.

Narodni nazivi: divja slavulja — drobni čičak — dubačac — gladišnik — kilavec — mali čičak — meka turica — oskorušica — ranjenik — sitni čičak — trava celog sveta — turika — velika oskorica — vsega sveta zdravje.

Opis biljke: iz trajnog podanka izraste uspravna dlakava stabljika koja je gotovo okrugla. Listovi su perasti, a listići jajolikog do duguljasto lancetastog oblika. Listovi su na donjoj strani, gusto i grubo dlakavi do pustenasto sivi i na rubu često zavinuti. Grozdasti cvat ima oblik šibe, čaška je grubo dlakava, cvjetovi su mali i žute boje, a mali plodovi imaju kukaste čekinje zbog čega se i turica često zove mali čičak.

Miris i okus: biljka je gotovo bez mirisa, nešto poput trave, dok je pomalo gorka okusa, nešto aromatična i trpka.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.

Stanište: turica se pojavljuje u čitavoj Evropi, a nalazi se uz rubove putova, po poljskim međama, uz rubove šuma i u živicama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi (Folia Agrimoiuae) ili čitava biljka (Herba Agrimoniae). Osušeni listovi upotrebljavaju se za čaj usitnjeni ili zdrob­ljeni u sitan prah.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u listovima se uglavnom nalazi tanin, gorka tvar i malo eteričnog ulja, a dokazana je i znatna količina kremične kiseline.

Nešto iz povijesti turice: turica je još u starom vijeku važila kao jedna od najslavnijih ljekovitih biljaka i bila je posvećena božici Ateni Paladi. "Eupatorios", tj. turicu, hvalio je Dioskurid kao prvotno sredstvo za rane, a i kao sredstvo protiv srdobolje i ujeda zmija. Kao daljnja vrsta liječenja pridodata je biljci primjena u liječenju jetre. Po Pliniju svodi se ime "Eupatorios" na pontskog kralja Eupatora (Mitridat VI), koji je umro 63. god. pr. n. e., i koji je kao prvi sastavio glasovitu smjesu otrova "Mitridatik" iz 54 ljekovite tvari, koja se upotrebljavala za postepeno navikavanje na otrove. Ime biljke moglo bi se izvesti i iz "hepatorios" po biljci za liječenje jetre, iz kojeg je kasnije nastao eupatorios. Bilo kako bilo, biljka je imala najveći ugled te ju je Walafrid Strabo, poznati poznavalac bilja i opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru, opjevao u svojoj poznatoj pjesmi "Horlulus" god. 827. U srednjovje­kovnim bilinarskim knjigama nailazi se ponovo na turicu pa tako npr. Mattioli u svojem djelu spominje recepte od turice. Turica se još danas u narodu dosta sakuplja i upotrebljava za liječenje.

Ljekovito djelovanje: biljka je u službenoj upotrebi i odlična je za rane. Na­dalje se ubraja u najbolje ljekovite biljke za bubrege, jetru i slezenu i kod žučnih kamenaca, žutice i naklonosti k taloženju mokraćne kiseline u tijelu. Ta ljekovita djelovanja svode se na djelotvorne tvari i to uglavnom tanin, na jednu još ne pobliže poznatu gorku tvar i na eterično ulje.

Za pripremu čaja uzimaju se 2 žlice osušenih listova turice za 2 šalice čajnog oparka koji se pije kao dnevna količina u gutljajima i nezaslađen. Može se uzeti i u prah smrvljeno lišće pa se dnevna količina od 6 g razdijeli na 3 ob­roka.

U zadnjim desetljećima turica je podvrgnuta mnogobrojnim istraživanjima te su stare mogućnosti primjene u cijelosti potvrđene.

Upotreba turice naročito se preporuča u bolestima jetre, kod nervne preosjet­ljivosti, kod kroničnih bolesti žučnog mjehura i kod smetnji u sekreciji probavnog kanala (Mattausch).

Primjena u pučkoj medicini: čajni oparak turice rado se uzima kao sredstvo za grgljanje kod osipa u ustima, angine i upale sluznice ždrijela. Kod kroničnog reumatizma, krstobolje, bolova u udovima kao i kod sklonosti za stvaranje bubrežnog pijeska ili kamenaca, piju se dnevno 2 do 3 šalice čaja od turice.

Čaj u bolestima jetre:

100 g turice,
100 g ivanjskog cvijeća (br. 62)
100 g lazarkinje mirisne (br. 26)

Od te mješavine priprema se čajni oparak od 3 šalice kao dnevna količina, a za svaku šalicu potrebna je 1 čajna žlica te mješavine.

Čajna mješavina kod bubrežnog pijeska, bubrežnih kamenaca i upale bub­rega:

200 g turice,
100 g korijena gladiša (br. 97)
10 g korijena rabarbare (br. 123)

Za jednu šalicu čajnog oparka uzima se 1,5 čajna žlica te mješavine te se 1 šalica čaja popije ujutro na tašte, a daljnje dvije šalice tokom dana u gutljajima. Hufeland hvali taj čaj kod krvavog mokrenja i preporuča ga čak protiv plućnih bolesti, tuberkuloze i kroničnih bolesti crijeva i mjehura. Skrofuloznu djecu treba dnevno kupati u kupeljima pripremljenim od turice. Katkada se u pučkoj medicini upotrebljava i korijen od turice. Piće od kuha­nog korijena izgleda kao lijepo žuto vino i vrlo je tečno. To piće jača bolesna jetra i otvara začepljenja.

Suhi listovi turice zdrobe se u prah i dobro pomiješaju sa svinjskom mašću. Time se premazuju rane koje teško zacjeljuju.

Kod iščašenih udova priprema se slijedeći oblog: uzmu se svježi ili osušeni listovi turice te se s posijama zakuhaju u vinu u gustu kašu. Ta gusta kaša polaže se što je moguće toplija na iščašene udove.

VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!